top of page

Tko smo mi?

Margareta Matenda, mag.paed., psihoterapeutkinja u edukaciji

Moći te podržati u najranjivijem periodu, ogromna je privilegija za koju osjećam čistu zahvalnost.

Ja sam Margareta i pisati o sebi mi jedna je najtežih stvari, a zaista volim pisati i pišem s lakoćom.
Što je važno da znaš o meni? Predškolska sam pedagoginja i iako svoj posao u vrtiću zaista volim, osoba sam koja voli izazove i promjene i nisam se mogla zamisliti na istom radnom mjestu do mirovine. 2017.godine upisujem psihoterapijsku edukaciju na kojoj trenutno pišem završni rad i veselim se toj diplomi. Ona je odraz ogromnog truda, odricanja, otkrivanja svojih unutarnjih svjetova, učenja, promjena i transformacije. Upisati psihoterapijsku edukaciju jedna je od najboljih životnih odluka.

Unatoč tome, majčinstvo me katapultiralo i potaknulo na najveće promjene i najdublje spoznaje. Nisam ni slutila koliko taj trenutak rođenja djeteta može biti moćan i transformirajuć. Pitala sam se, zašto mi to nitko nije rekao? Zašto je za toliko žena porod najveća životna trauma, kada može biti toliko predivno iskustvo?!

Jedna od mojih rijetkih uspomena iz vrtića je prizor kada nas je trudna odgojiteljica došla pozdraviti. Jasno se sjećam njezine plave kovrčave kose, traper tregerica koje je nosila i veelikog trudničkog trbuha.


Postpartum sam dočekala potpuno nespremna i sjećam ga se kao jako bolnog perioda ispunjenog strahovima i beskrajnim sumnjama, ali danas razumijem da mi je upravo to iskustvo bilo potrebno kako bi se odvažila krenuti u ovom smjeru.


Mama sam jednog dječaka, supruga, kći, sestra, teta, prijateljica i još mnogo toga.
Konji su moja velika ljubav, oduvijek. Kada sam sa 11 godina prvi put sjela u sedlo, osjećala sam divljenje i sigurnost. Boravak u štali i u sedlu su me naučili disciplini, ustrajnosti i nježnosti. Kada sam ugledala plusić na testu, jasno sam znala da ne želim više živjeti u Zagrebu. Stara kuća nasuprot štale s konjima bio je najlogičniji odabir za gradnju života. Imati svoj vrt i živjeti okružena prirodom nešto je na čemu sam zahvalna svakog dana. Volim putovanja, druženja, more, meditaciju, čitanje, treninge i još puno toga.

Eto, nadam se da si me barem malo upoznala kroz ovaj tekst. Veselim se podržati te na tvom najvažnijem putovanju - poroda i majčinstva.

 

Zovem se Goran. Liječnik sam, specijalist ginekologije i opstetricije. Imam sreću da svaki dan radim ono što najviše volim - boravak u rađaonici i operacijskoj sali su za mene ispunjenje sna. Otac sam dvoje djece i suprug. Slobodnog vremena imam malo, ali se trudim provesti ga s obitelji i u društvu prijatelja. Između svega trudim se održavati zdrav život kroz vježbanje joge i u teretani, nekada više, a nekada manje uspješno. :)

Od prvog ulaska u rađaonicu shvatio sam da mi najveće zadovoljstvo predstavlja sretna majka i sretna beba čime se vodim svaki dan na poslu.


Slušajući iskustva iz rađaonice, rodilišta i kasnije doživljaje sa bebom kod kuće, postalo je jasno da je edukacija trudnica prijeko potrebna radi osnaživanja cijelog procesa trudnoće, poroda i postpartuma.

Goran Pavlović, dr.med., specijalist ginekologije i opstetricije

E...tu se pojavila Margareta koja je kao psihoterapeut smislila i zaokružila sve u jednu izrazito korisnu i potrebnu priču. Posebno sam zahvalan što sam dio te priče postao i ja.

Nadam se da ćeš naći sve što misliš da ti treba na ovom putovanju, sretno!

Kako je nastala Snaga poroda?

Kao što sam već natuknula u dijelu o sebi, postpartum me "izuo iz cipela". Za porod sam se pripremala, ali period postpartuma nisam doživjela previše ozbiljno. Činilo mi se da baš ništa ne može poći po zlu. Oh, kako sam bila u krivu!
Nakon boravka na pedijatriji, nemogućnosti dojenja, grčeva, fizičke i emocionalne iscrpljenosti, osjećala sam se kao da sam podbacila u svojoj toliko željenoj ulozi - ulozi mame.

Imala sam podršku okoline, supruga, svoje terapeutkinje i najvažnije - svijest da to ne bi baš tako trebalo izgledati. Veoma brzo, ja sam bila dobro. Ali ostalo mi je pitanje koje nije jenjavalo - "Kako kroz ovaj period prođu rodilje koje nemaju ovakvu podršku koju sam ja imala?". 

Pitanje je postajalo sve glasnije, a želja za cjelovitom edukacijom sve jasnija. U tom trenutku smo Goran i ja bili dva stranca. Zapravo, upoznali smo se u mom 36-tom tjednu trudnoće i bio je spreman čuti i ostvariti sve moje želje vezane za porod. 

Povezao nas je moj porod. Ja sam bila oduševljena njegovom stručnošću, a on mojom mentalnom pripremljenošću unatoč tome što smo oboje bili svjesni svih komplikacija koje moja dijagnoza nosi.

Ideja da ujedinimo naša znanja i povežemo svoje profesije u jednu cjelinu koja će biti dostupna svakoj ženi koja želi više od "dajem se u ruke drugima", nametnula se kao logičan slijed događaja.

I eto nas danas ovdje. Stranci više nismo, a naše ideje su itekako realizirane i dio stvarnosti velikog broja trudnica koje znaju da su porod, postpartum i majčinstvo najveća transformacija koju žele dočekati spremne. 

Priča Snage poroda rezultat je želje za promjenom, ohrabrivanjem i osnaživanjem trudnica za sve ono što slijedi. U ovu priču je utkano puno ljubavi, entuzijazma, iskoraka iz zone ugode. Svakom vašom povratnom informacijom i pričom s poroda osjećamo duboku zahvalnost za taj trenutak odluke da krenemo.

S ljubavlju,
Margareta i Goran


 

bottom of page