Kad potražiš na Google-u što znači postpartum možeš naići na definiciju koja opisuje period od 6 tjedana nakon poroda, piše da se u tom razdoblju tijelo vrati u stanje prije poroda. Majka može imati neke fizičke promjene koje su blage i privremene, a teška stanja su rijetka.
Hm… Pa po tome nemaš baš neke razloge za uopće razmišljati o tom razdoblju, ako je za vjerovati Google-u.
Kao ginekolog osjećam veliko poštovanje prema postpartumu. Usudio bih se reći i strahopoštovanje. Zašto? Jer sam svjestan svih stanja i mogućnih komplikacija koje se mogu očekivati, a o promjenama na emocionalnoj razini se ne osjećam dovoljno kompetentan govoriti. Bombardiran sam sa svih strana sa informacijama koje su evidentno polovične, nerijetko neistinite, a time opasne!
Lako je meni, na temelju znanja i iskustva, sortirati informacije koje dolaze, ali tebi vjerujem da je jako jako teško. Kako da ti znaš što je istina, a što laž? Kako da se odupreš ‘’savjetima’’ koje dobivaš i odlučiš ih ne primijeniti na svojem tijelu, djetetu, životu? Zapravo jako teško, jer neprovjerene informacije putuju puno brže i puno lakše. Osobe koje ih plasiraju nemaju osjećaj odgovornosti, a još manje straha što ti mogu učiniti sa svojim savjetima. Izreka ‘’nije bitno što se priča nego tko priča’’, možda ne pripada u potpunosti kontekstu ali je definitivno primjenjiva u ovom slučaju. Molim te, uvijek provjeri koga slušaš u možda najvažnijoj fazi svog života, pokušaj se oduprijeti onima koji su ‘’prošli tečaj, odslušali predavanje, bili na radionici…’’ pa nesebično dijele znanje.
Da, imam strahopoštovanje prema babinju, puerperiju, postpartumu. Znaš zašto? Jer kada se bilo što događa sa ženom koja je rodila liječnici drugih specijalnosti nisu sretni upuštati se u njeno liječenje. Odjednom moraš biti stručnjak za hormone, visoki krvni tlak, krvarenja, dojenje, probleme s mokrenjem, hemoroide, depresiju…sve je to postpartum.
Ne plašim te, pričam ti realno jer nažalost nisam prošao tečaj kako ti pomoći i ne pozivam se na neko ‘’životno iskustvo’’ nego godinama radim samo TO i upoznat sam sa svim pozitivnim i negativnim stranama postpartuma.
Sigurno pomisliš: pa kako su sve žene prije mene tako budem i ja. Ma ne želiš biti sve žene, ti želiš ostati takva kakva si sad, zadovoljna, sretna, svjesna života u svim nijansama i uživati u njemu. Ne želiš da te rečenica “ vidjet ćeš kad rodiš” paralizira i onemogućuje ti da budeš najbolja verzija majke. Tu rečenicu uz pravilnu edukaciju možeš pretvoriti u “porod će te obogatiti’’.
Kod kuće s bebom te očekuje puno toga, netko se snađe bolje, netko lošije. Nije svejedno jesi li imala carski rez ili si rodila vaginalno bez intervencija, nije svejedno jesi li savladala dojenje još u rodilištu ili tek sad očekuješ da ćeš se “opustiti”. A gle, nećeš se baš opustiti, ali ćeš se uz adekvatnu pomoć prilagoditi. Vaginalni porod bez intervencija je zasigurno najbolja varijanta za svaku ženu koja želi što prije biti u potpunosti pokretna. Već i samo manja ozljeda međice zna predstavljati iritaciju koja kasnije može dovesti do odgode spolnih odnosa i otežanog uspostavljanja nove rutine. Epiziotomija je urezivanje međice najčešće na lijevoj strani i više na sreću ne spada u rutinsku operaciju jer su istraživanja pokazala kako njena upotreba većinom ne sprječava razdore međice. Drago mi je što je sve rjeđe u upotrebi jer nakon urezivanja slijedi dugo šivanje koncima koji se razgrađuju tjednima pa jasno je da ćeš osjećati zatezanje i peckanje što zahtijeva nekada dosta tvog truda kako bi sama sebi mogla olakšati proces zacjeljivanja. Moj savjet je napomenuti osoblju da bi htjela izbjeći epiziotomiju ako je ikako moguće. Epiziotomiju ćeš izbjeći ako pokušaš izbjeći drip, a drip ćeš izbjeći ako ćeš što više šetati, a šetati ćeš ako ne požuriš u bolnicu, nije lako ni znati kada se ne javiti odmah….puno informacija, jel tako? Nije baš da ćeš sjesti popodne ispred ekrana i tražiti informacije preko interneta, potrebne su ti kvalitetne informacije.
Najčešća rečenica koju rodilja s epiziotomjiom čuje je, jako je bitno držati ranu suhom. Nije to tako baš jednostavno, razlog su lohije koje se sastoje od odljuštene stijenke maternice, sluzi i bijelih krvnih stanica. U prosjeku traju 6 tjedana. Kako vrijeme prolazi tako se mijenja boja krvarenja, od crvene u prvih par dana, preko smeđe pa do žućkaste. A ako dojiš možeš očekivati jače krvarenje zbog stiskanja maternice koje može biti i nekoliko puta jače od uobičajenog.
Ako misliš da je teško s djetetom prvih par dana kod kuće, zamisli kako je s djetetom nakon carskog reza. Carski rez podrazumijeva presjecanje trbušne stijenke, u prosjeku sama operacija traje sat vremena ovisno o tehnici. Kad pogledaš na trbuh nakon operacije vidiš samo jednu crtu na koži dužine oko 10 cm i misliš da je to sve. E pa nije baš tako.
Malo ljudi ti govori o priraslicama u trbušnoj šupljini te mogućim kasnijim kroničnim bolovima.
Priraslice su u obliku traka koje povezuju okolne organe i tkiva pa je jasno da možeš očekivati smetnje na njima u budućnosti. Na koje smetnje mislim: bol pri vršenju nužde, osjetljivost mjehura, osjećaj zatezanja u trbuhu, bolovi prilikom spolnog odnosa. Zašto se to sve javlja, jer tkivo kad se zareže stvara obrambeni mehanizam u obliku veziva pa se često fiksira u određenom položaju. Tako postaje jasno da maternica sa svojim ligamentima postaje bolna prilikom spolnog odnosa nakon carskog reza. To sve spominjem ne zato da te uplašim nego da shvatiš kako je carski rez operacija koja mora imati dobar razloga da se učini i nadam se kako u Hrvatskoj neće postojati opcija carskog reza na želju.
Trebat ćeš kod kuće svu pomoć koja postoji. U početku ćeš teško nalaziti položaj u kojemu ćeš moći dojiti, jer prilikom dojenja se stišće maternica i već to izaziva bolove, ali i mijenjanje položaja ne pomaže pritom jer osjećaš zatezanje u donjem dijelu trbuha.
Uz sve promjene koje ćeš prolaziti nemoj ignorirati smetnje mokrenja u smislu nevoljnog istjecanja kod kihanja ili smijanja, a sve kao posljedica rastezanja zdjeličnog dna, pogotovo ako rađaš veće dijete.
Želim ti brz oporavak!
Goran Pavlović, dr.med., specijalist ginekologije i opstetricije
Comments